Novo doba nametnulo je potrebu da se građani odlikuju različitim vrstama pismenosti. Sam pojam ‘pismenost’ se i dalje dovodi najpre u vezu sa veštinama čitanja i pisanja. Međutim, prepoznato je da sama veština čitanja i pisanja nije dovoljna. Smatra se da je razlog tome jer ona ne podrazumeva da će pročitano biti dekodirano u skladu sa napisanim ili da će osnažiti pojedinca da prepozna manipulaciju i bude siguran od negativnih uticaja određenih informacija. Na taj način je identifikovana neophodnost da se razvijaju veštine i u drugim oblastima života kao što je sfera medija, informacija, vesti, digitalnih alata, filma, vizuelnih poruka itd. U te svrhe sazdani su termini poput medijske pismenosti, informativne, digitalne, filmske pismenosti, vizuelne pismenosti…* Continue reading “Medijska, informacijska, digitalna, njuz – o čemu se radi u tim mnogobrojnim pismenostima?”
Mediji nude mnoštvo informacija, tekstova, slika, videa… Sve što iz toga čujemo i vidimo, utiče na naše shvatanje sveta. Međutim, na nas utiče i ono što u medijima ne vidimo. Kada određene društvene grupe ili pojedinaca nema na TV-u, internetu, u štampi, mi ih nesvesno gubimo iz vida. A koje su posledice?
Ni u jednom trenutku, dok čitamo, gledamo ili slušamo medije, ne smemo zaboraviti ceo proces proizvodnje vesti, a on izgleda ovako: neko je odabrao temu o kojoj se govori, zatim je tu temu preuzeo autor sadržaja koji je uz pomoć reči, kamere, montaže, fotografije složio u jednu priču, a ona je potom plasirana publici. To praktično znači da je svaki sadržaj, koji do nas dođe, već prošao kroz mnogo filtera.
Dakle, u svakom mediju tim ljudi odlučuje koje će se teme obrađivati, pa tako od njihove odgovornosti prema javnosti zavisi kakve će teme do nas stizati i na koji način će im se pristupati…
Zašto je vidljivost marginalizovanih grupa u medijima zapravo test svakog demokratskog društva, otkrijte u novoj epizodi serijala VIZUALNA PISMENOST!
Stvarnost kakvu poznajemo, ono što smo iskusili, što doživljavamo i učimo – neodvojivo je od naših čula. Preko njih prikupljamo slike, zvuke, ukuse i mirise iz spoljnjeg sveta i šaljemo ih našem mozgu na obradu. Mozak zatim ove signale prevodi u smislene poruke, na osnovu kojih stvaramo sopstvenu realnost. Zato i ne treba da čudi kada kažemo da je čovek vizualno biće.Continue reading “Vizualna stvarnost: Govor vidljivog”
Preduslovi za uspešno obrazovanje onlajn su informatički pismeni edukatori i opremljenost škola brzim internetom i dovoljnim brojem računara. (…) Osavremenjavanje nastave u Srbiji je realna potreba i zahteva učešće svih faktora u njenom sprovođenju. Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije u većoj meri i ažurnije treba da sprovodi aktivnosti radi poboljšanja i modernizacije sistema obrazovanja. (…) Kako u klasičnom, tako i u onlajn obrazovanju, važno je pridržavati se pedagoških principa u radu sa decom.
Milena Vojnović, profesor razredne nastave i pedagoški savetnik u OŠ „Ivan Gundulić“, Novi Sad za Digitalni pogon o izazovima onlajn nastave tokom vanrednog stanja usled pandemije virusa korona Kovid 19.
Sa svakim razvojem tehnologije i pojavljivanjem nekog novog medija, primećen je porast bojazni kako će i da li će uopšte onaj prethodni medij opstati. Takav strah bio je prisutan pojavom štampe, kada se briga da li će knjiga kao mediji koji edukuje i zabavlja i dalje biti interesantan. Otkrićem Gutenbergove štamparije bio je čak prisutan strah da će štampanje knjiga u velikom broju dovesti do opadanja pamćenja, te da će se time narodna usmena književnost potpuno izgubiti. Continue reading “Svetski dan knjige: Čitanjem se unapređuje kritičko mišljenje”
Vanredna situacija primorala je obrazovni sistem da se iznenada i u što kraćem roku „digitalizuje”. Nastava na daljinu nije bila poznat koncept većini prosvetnih radnika, ali ni učenicima. Ipak, nove zadatke olakšale su im postojeće platforme na Internetu poput sajta Učimo srpski. Continue reading “Korisne platforme za nastavu na daljinu: Učimo srpski”