Tiktok: loše strane i uloga roditelja

Platforma Tiktok (TikTok) je titulu ‘mreže za mlade’¹ preuzela od Instagrama, nakon što je on postao popularan i među starijim generacijama. Iako često kritikovana zbog ekstremnih izazova, digitalnog nasilja i govora mržnje, ova platforma – kao i svaka druga – ima i prednosti i mane. Ključ je, navode stručnjaci za medijsku pismenost, u balansiranoj upotrebi tehnologije, koja sa sobom svakako donosi i pozitivne i negativne promene. Continue reading “Tiktok: loše strane i uloga roditelja”

Medijska pismenost – deca kao najosetljiviji auditorijum

Deca su najverniji i najveći televizijski auditorijum, istovremeno televizija, pa čak i javni servisi u Srbiji, nisu doprli na pravi način do tog auditorijuma bilo stoga što produkuju veoma ograničen broj sadržaja namenjen isključivo deci, bilo da deca nemaju naviku da pažljivo biraju šta će gledati, a radijski program gotovo uopšte ne slušaju. Istraživanja su takođe pokazala da roditelji deci uglavnom ograničavaju vreme provedeno uz medije a ne kontrolišu sadržaje koje ona prate. Stoga je važno, a posebno u doba pandemije koju smo iskusili tokom 2020,  kada su svi više uz razne medie, nego što su okupirani nekim drugim aktivnostima, da se prateći programe medijske pismenosti i roditelji i nastavno osoblje i deca osnaže za bolje razumevanje sadržaja koji se posreduju medijskim kanalima, ali i skrivenih poruka koje utiču, nekad direktno, a nekad implicitno na socijalizaciju dece. Continue reading “Medijska pismenost – deca kao najosetljiviji auditorijum”

Lekcije medijske pismenosti: verifikacija sadržaja u digitalnom okruženju

Treba imati na umu da se nijedna informacija koja se pojavi na svetskoj informativnoj mreži, ne može smatrati verodostojnom i tačnom. I zaista, ako uprkos svim mogućim proverama i budnosti raznih posrednika u tradicionalnim medijima, dezinformacija može biti delotvorna, šta tek može da se kaže za mrežu kojoj se pristupa direktno, bez ikakvog posredovanja i kontrole?

Filip Breton, Izmanipulisana reč

Continue reading “Lekcije medijske pismenosti: verifikacija sadržaja u digitalnom okruženju”

Prosečan konzument društvenih mreža ne prepoznaje propagadnu, lažne vesti, dezinformacije i spinovanje

„Prosečan konzument društvenih mreža je žena, mlađa od 32 godine koja živi u gradu. Najčešće se radi o osobi koja je učenik ili student ili je završila četvorogodišnju srednju školu. Ona neće prepoznati propagandu, lažne vesti, dezinformacije ili spinovanje. Smatra da pouzdanog izvora informacija nema, a i veoma retko obraća pažnju na medijske izvore. Kratak video sadržaj/prilog je format (vid) informacija o svakodnevnim dešavanjima koji joj je najpoželjniji, dok Internetu pristupa putem mobilnog telefona”, navodi se u nedavnom istraživanju Centra za slobodne izbore i demokratiju (Cesid) Građani i mediji: konzumacija, navike i medijska pismenost[1]. Continue reading “Prosečan konzument društvenih mreža ne prepoznaje propagadnu, lažne vesti, dezinformacije i spinovanje”

Medijska, informacijska, digitalna, njuz – o čemu se radi u tim mnogobrojnim pismenostima?

Novo doba nametnulo je potrebu da se građani odlikuju različitim vrstama pismenosti. Sam pojam ‘pismenost’ se i dalje dovodi najpre u vezu sa veštinama čitanja i pisanja. Međutim, prepoznato je da sama veština čitanja i pisanja nije dovoljna. Smatra se da je razlog tome jer ona ne podrazumeva da će pročitano biti dekodirano u skladu sa napisanim ili da će osnažiti pojedinca da prepozna manipulaciju i bude siguran od negativnih uticaja određenih informacija. Na taj način je identifikovana neophodnost da se razvijaju veštine i u drugim oblastima života kao što je sfera medija, informacija, vesti, digitalnih alata, filma, vizuelnih poruka itd. U te svrhe sazdani su termini poput medijske pismenosti, informativne, digitalne, filmske pismenosti, vizuelne pismenosti…* Continue reading “Medijska, informacijska, digitalna, njuz – o čemu se radi u tim mnogobrojnim pismenostima?”

Izvan fokusa: Nevidljiva prisutnost

Mediji nude mnoštvo informacija, tekstova, slika, videa… Sve što iz toga čujemo i vidimo, utiče na naše shvatanje sveta. Međutim, na nas utiče i ono što u medijima ne vidimo. Kada određene društvene grupe ili pojedinaca nema na TV-u, internetu, u štampi, mi ih nesvesno gubimo iz vida. A koje su posledice?

Ni u jednom trenutku, dok čitamo, gledamo ili slušamo medije, ne smemo zaboraviti ceo proces proizvodnje vesti, a on izgleda ovako: neko je odabrao temu o kojoj se govori, zatim je tu temu preuzeo autor sadržaja koji je uz pomoć reči, kamere, montaže, fotografije složio u jednu priču, a ona je potom plasirana publici. To praktično znači da je svaki sadržaj, koji do nas dođe, već prošao kroz mnogo filtera.

Dakle, u svakom mediju tim ljudi odlučuje koje će se teme obrađivati, pa tako od njihove odgovornosti prema javnosti zavisi kakve će teme do nas stizati i na koji način će im se pristupati…

Zašto je vidljivost marginalizovanih grupa u medijima zapravo test svakog demokratskog društva, otkrijte u novoj epizodi serijala VIZUALNA PISMENOST!

Izvor: Media & Reform centar