Fenomen „lažnih vesti“ (eng. fake news) nekada se označavao terminima „dezinformacija“, „laž“, a među profesionalnim komunikatorima žargonizmom – „novinarska patka“. Ovaj fenomen postoji od samih početaka novinarstava ili javne komunikacije. Jedan od razloga zbog kojeg se danas o „lažnim vestima“ govori u tolikoj meri jeste i značajan broj onlajn medija, kao i popularnost društvenih mreža koji su omogućili lakšu proizvodnju informacija, dostupnost informacijama i brzo i globalno širenje informacija, uključujući samim tim i onih lažnih. Na taj način se osavremenila problematika lažnih vesti.
Zbog svega navedenog, grupa naučnika pokušala je da odgonetne „nauku fejk njuza“. U svom radu, izneli su zaključak da će u borbi protiv ovog svetskog izazova biti potreban interdisciplinarni pristup i redizajn informacionog „ekosistema“ kakav danas poznajemo (Lazer & Baum & Benkler, & Berinsky & Greenhill & Menczer & Metzger & Nyhan & Pennycook & Rothschild & Schudson & Sloman & Sunstein & Thorson & Watts & Zittrain, 2018).
Oni su definisali fejk njuz kao izmišljenu informaciju koja oponaša vest u sadržaju ali ne u formi i u organizacionom procesu i njenoj nameri. Lažne vesti stoga odlikuje nedostatak uređivačke ruke, odnosno procesa koji garantuje kredibilnost i tačnost informacije. One se preklapaju sa sličnim „informacionim poremećajima“ kao što su pogrešne informacije (na engleskom misinformation ili misleading information) i lažne informacije koje se namerno objavljuju kako bi zavarale građane i građanke koje Lejzer i saradnici nazivaju dezinformacijama (disinformation).
Lejzer i saradnici navode da su društvene mreže doprinele dominaciji određenog načina razmišljanja, odnosno da su smanjile toleranciju za alternativne poglede i pojačale polarizaciju stavova. Na taj način su se zapravo zatvorili kanali za nove informacije i povećala verovatnoća prihvatanja samo ideološki podobnih informacija jer se povećala afektivna polarizacija kod korisnika društvenih mreža kojima se „sviđa“ ili „ne sviđa“ određeni fenomen i koji se oko toga okupljaju.
Novi problem koji je karakterističan za društvene mreže i koji značajno doprinosi širenju fejk njuza lajkovanjem i šerovanjem su botovi za koje Fejsbuk procenjuje da ih ima čak 60 miliona! Ipak, identifikacija botova i njihovog konkretnog broja ostaje još uvek poteškoća.
Intervencije koje mogu biti efikasne u zaustavljanju protoka i uticaja fejk njuza prema Lejzeru i saradnicima su: da se pojedinci osnaže da evaluiraju lažne vesti na koje naiđu i da se uspostave strukturalne promene koje bi preventivo delovale najpre na sprečavanje izlaganje pojedinaca lažnim vestima.
Međutim, uočava se problem već u prvom metodu koji vidi pojedinačno evaluiranje vesti kao ključ, jer je nauka do sada pokazala da ljudi imaju tendenciju da ispituju kredibilitet neke informacije samo ako je ona u suprotnosti sa njihovim gledištima, pa tako informacije koje su u skladu sa našim vrednostima, uverenjima i mišljenjima često prihvatamo nekritički. Takođe, preferiramo da se izlažemo informacijama koje potvrđuju naša već nastala preduverenja, pretendujemo da budemo pristrasni i da prihvatamo informacije koje nam odgovaraju, dok druge odbacujemo. Ovi nalazi ne znače da su naši pokušaji da evaluiramo poruke „osuđeni na propast”, već je samo ovakve procese neophodno osvestiti.
Autori kao drugi metod borbe protiv fejk njuza, koji podrazumeva preventivno delovanje u cilju sprečavanja samog izlaganja pojedinca lažnih vestima, predlažu da društvene mreže obezbede svojim korisnicima određene oznake kvaliteta izvora koje bi mogle da budu inkorporirane u algoritme, kao i da obuzdaju automatsko širenje vesti od strane botova.
Međutim, svi metodi koji se temelje na „obuzdavanju“ nekakvog sadržaja, odnosno onemogućavanja njegovog dopiranja do auditorijuma jeste jedan vid cenzurisanja koji bi eventualno mogao da se zloupotrebi u političke, marketinške ili neke druge svrhe i sa čijim zagovaranjem treba biti oprezan.
Valentina Sigeti
*Citirano istraživanje: David M. J. Lazer, Matthew A. Baum, Yochai Benkler, Adam J. Berinsky, Kelly M. Greenhill, Filippo Menczer, Miriam J. Metzger, Brendan Nyhan, Gordon Pennycook, David Rothschild, Michael Schudson, Steven A. Sloman, Cass R. Sunstein, Emily A. Thorson, Duncan J. Watts and Jonathan L. Zittrain. (2018). The Science of fake news. Science 359 (6380), p 1094-1096. DOI: 10.1126/science.aao2998
<a href=”https://www.freepik.com/free-photos-vectors/business”>Business photo created by rawpixel.com – www.freepik.com</a>