Sadržaji u kojima akteri koriste duvan, alkohol ili droge takođe se klasifikuju u sadržaje koji mogu biti štetni za razvoj dece i maloletnika. Najveća bojazan u vezi sa izlaganjem dece ovakvim prizorima je da će dete imitirati ili usvojiti predstavu o drogama, alkoholu i pušenju kao prihvatljivom obrascu ponašanja, čak i zabavnom.
Upravo u kontekstu zabave i druženja pušenje i alkohol se najčešće i pojavljuju u sadržajima popularne kulture. Istraživanja iz SAD (Charlesworth & Glantz, 2005 prema Hastings & Angus, 2008) su pokazala da se scene pušenja pojavljuju čak i češće u filmovima koji su namenjeni mladima, nego onim koji ciljaju na stariju publiku. Takođe je pokazano da kada se pojavljuje pušenje u filmovima, vrlo retko se prikazuju negativni efekti i posledice pušenja, a posebno retko se prikazuju ozbiljne zdravstvene posledice uzrokovane pušenjem.
Osim što ne prikazuje potencijalne ozbiljne posledice po zdravlje koje pušenje može izazvati, ono se često boji pozitivno i vezuje sa buntovništvom, opuštanjem i proslavama (Charlesworth & Glantz, 2005; Gale & Fry & Smith et al , 2006; Dalton & Tickle & Sargent et al, 2002 prema Hastings & Angus, 2008).
Ispijanje alkoholnih pića takođe se predstavlja u pozitivnom kontekstu, ali mnogi filmovi nude i slike negativnih efekata alkohola u formi narativa o zavisnosti od alkohola ili nasilja pod uticajem alkohola.
Istraživani su i odnosi roda i alkohola. U magazinima koji se obraćaju ženama alkohol se portretiše kao neka vrsta glamurozne aktivnosti, ali istovremeno kao aktivnost koja može da šteti ženskoj lepoti ili obavljanju dužnosti majke i supruge. U magazinima koji se obraćaju muškarcima, alkohol se vezuje uz njihovu muževnost, te je muškarac koji pije pivo u baru uvek oličenje takvog mačo identiteta, dok se žene koje konzumiraju alkohol dovode u vezu sa seksualnim aktivnostima u kontekstu nemoralnog ponašanja (Atkinson & Elliot & Bellis & Sumnall, 2011).
U filmovima popularne kulture XX veka zloupotreba droga i opojnih sredstava uglavnom se vezivala za jednu specifičnu etničku grupu koja je bila „pretnja“ američkom društvu, zatim kao navika junaka koji žive u gradovima nasuprot ruralnim mestima, i kao praksa koja vodi silaznim putem. Takođe, upotreba droga se vezivala za mlade koji su se često portretisali kao „preteće i divlje generacije“ i osobe sa „neobuzdanom i opasnom seksualnošću“ (Iannicelli, 2001).
Regulativa Republike Srbije o sadržajima koji sadrže prizore zloupotrebe droge, pušenje i ispijanje alkohola koji bi mogli biti štetni po decu
U dečijem programu nije dozvoljeno prikazivati pušenje i korišćenje alkohola i droga osim ako je cilj obrazovanje o štetnosti ovih supstanci.
Prema „Pravilniku o zaštiti prava maloletnika u oblasti pružanja medijskih usluga“, sadržaj u kojem se pušenje i zloupotreba opojnih droga, alkohola i drugih štetnih supstanci može da bude prisutan u sadržajima namenjenim starijim od 12 godina. Tom prilikom u sadržajima namenjenim za maloletnicima od 12 godina pušenje i zloupotrebe opojnih droga, alkohola i drugih štetnih supstanci ne sme biti učestalo a značaj i dejstva ne smeju da se prikazuju kao zabavni ili manje bitni.
U sadržajima za starije od 16 godina pušenje i koriščenje droga može biti prikazano čak iako je učestalo, ali ne sme biti izražen pozitivan stav prema takvom ponašanju.
U sadržajima namenjenim starijim od 18 godina dozvoljeno je detaljno prikazivanje zloupotrebe droga, alkohola i drugih štetnih supstanci i ne mora biti izražen negativan stav o tome.
Odgovornost medija za određenu percepciju deteta o alkoholu, duvanu i drogama i upotrebu ovih sredstava među mladima, veoma je teško dokazati. Razgovor roditelja sa detetom o štetnosti droga, pušenja i velike količine alkohola, i svesnost o pogrešnoj prezentaciji ovih supstanci o medijima doprineće podsticanju ispravnih navika kod deteta, odnosno adolescenta.
Valentina Sigeti
Reference:
1) Gerard Hastings & Kathryn Angus. (2008). Forever cool: the influence of smoking imagery on young people. British Medical Association.
2) Atkinson, Amanda & Elliott, Gill & Bellis, Mark & Sumnall, Harry. (2011). Young people, alcohol and the media. Joseph Rowntree Foundation.
3) Iannicelli, Paul. (2001). Drugs in Cinema: Separating the Myths from Reality, In: UCLA Entertainment Law Review, 9(1), pp. 139-166.
<a href=”https://www.freepik.com/free-photos-vectors/background”>Background photo created by freepik – www.freepik.com</a>