Iako su nam s vremenom jutjuberi postali sjajni drugari, moramo da postavimo pitanje da li nam neki vlogeri, kada dele svoje iskustvo i mišljenje o nekom proizvodu, taj isti proizvod istovremeno i prodaju?
Deca uzrasta od 8 do 17 godina provode više od sat vremena dnevno na internetu (85 odsto) i to najviše na Jutjubu, podaci su istraživanja UNICEF-a i Ipsos-a iz 2016. godine. Jutjuberi, odnosno vlogeri postali su nove zvezde dece i tinejdžera. Sadržaji njihovog vloga su raznolikog karaktera, ali može se primetiti da domira zabava i lajfstajl. Jutjuberi, dakle promovišu određen stil života, način razmišljanja, a preporučuju nam i neke proizvode… Svojim videima o svakom aspektu svog života uveravaju nas da su kao mi, ili da bi mi treba da budemo kao oni. Iako su nam s vremenom postali sjajni drugari, moramo da postavimo pitanje da li nam neki vlogeri, kada dele svoje iskustvo i mišljenje o nekom proizvodu, taj isti proizvod istovremeno i prodaju?
Regulatorna tela za medije u Holandiji su, u nameri da odgovore na ovo pitanje, tokom 2017. godine monitorovali 100 videa popularnih holandskih vlogera na Jutjubu u okviru istraživanja „Protiv plaćanja ili ne? To je nejasno u mnogim vlogovima“. Rezultati tog monitoringa pokazali su da je u gotovo 90 odsto videa bilo moguće videti jedan ili više brendiranih proizvoda. U više od 60 odsto takvih videa proizvodima se pridavala određena pažnja, a u više od 75 odsto slučajeva nije bilo jasno da li je ta pažnja plaćena ili ne (CvdM – The Dutch Media Authority, 2017).
Ukoliko je u 75% slučajeva nejasno imamo li posla s plaćenom reklamom, moguće je posumnjati da je u nekim videima oglašavanje bilo prikriveno. Dakle, prikrivenim oglašavanjem se upućuje na određen proizvod, ali to upućivanje nije otvoreno istaknuto. Ono vrlo dobro funkcioniše kada je cilj određene kompanije da se poistovetimo sa pojedincima sa kojima smo već slični, ili želimo da živimo živote kao što su njihovi.
Ovim fenomenom bavili su se i na drugom kraju sveta. Tako je Ahmed Nizar Hidajanto sa Univerziteta u Indoneziji istraživao kako vlogeri izazivaju nagon za impulsivnom kupovinom. On je nakon sprovedenog istraživanja, koristeći se metodom online anketiranja, zaključio da je najveći okidač za impulsivnu kupovinu određenog proizvoda parasocijalna veza sa vlogerom. Parasocijalna veza podrazumeva jednostran i iracionalan osećaj prijateljske ili druge veze sa određenom ličnošću koju ne poznajemo u realnom svetu. Te veze su iluzorne i grade se sa ličnostima iz sveta filma, muzike, umetosti, sa novinarima i voditeljima, ličnostima iz šou biznisa, a sada i sa vlogerima. Dakle, što ste verniji subskrajber određenog vlogera ili vlogerke, što ga/je više pratite, ugledate se ili ga/je doživljavate da je kao vi – to je veći razlog da budete vrlo nepoverljivi prema proizvodima o kojima ta osoba daje svoje mišljenje. To ne znači da je svaki vlog plaćena reklama, ali neki možda jesu.
Nezavisna regulatorna tela iz različitih država predlagala su određene standarde i smernice u ovoj oblasti. Tako je britansko nezavisno Regulatorno telo za za standarde u oglašavanju (ASA) upozorilo je na različite marketinške scenarije u kojima se mogu naći vlogeri i preporuke određenog brenda. Jedan od najtransparentnijih vidova reklame je onaj kada vaš omiljen vloger odluči da sarađuje sa određenim brendom, a koncept bude video u kojem vloger preporučuje proizvod, i taj se video objavljuje na kanalu brenda, a ne na vlogerovom ličnom kanalu. Pošto brend objavljuje video, jasno je da je u pitanju reklama.
Drugi vid saradnje je vlog koji vloger snima u svom uobičajenom stilu, ali je sav sadržaj tog vloga pod kontrolom brenda. Iako je video u vlogerovom stilu, u pitanju je reklama i ona mora da bude jasno naznačena na početku videa. Zatim, vloger može da snimi video u kojem izražava svoje mišljenje i iskustvo sa nekim proizvodima i ti delovi videa su njegovo nezavisno i neplaćeno mišljenje, ali bi određeni deo videa i dalje mogao da bude plaćena reklama konkretnog proizvoda ili brenda i tada bi vloger trebalo to jasno da naznači ili da prikaže reč „Ad“ ili „Ad feature“ u videu.
Takođe, u vlogovima često nailazimo na plasiranje proizvoda. Ono podrazumeva da vloger snimi nekakav vlog sa sadržajem koji je nezavisan i neplaćen, ali proizvod se koristi kao „rekvizit“ ili „alatka“. To može da bude slučaj sa videom koji je u svojoj suštini tutorial za šminkanje: vlogerka koristi četkice koje mu je brend platio da koristi, a vloger gejmer koji se snima dok igra igricu plaćen je da koristi određen lap-top ili slušalice. Svi navedeni scenariji su reklama, i vlogeri bi u tim slučajevima trebalo jasno da kažu ili naznače da su plaćeni da promovišu određeni proizvod kako ne bi dovodili svoje pratioce u zabludu (ASA, 2015).
Međutim, ako to ne urade, vlogerima ne prete nikakve sankcije jer još uvek ne postoji jedno regulatorno telo koje ima ovlašćenja da kažnjava proizvođače sadržaja na internetu i posebno Jutjubu, koji je globalna mreža. Stoga, da li će obavestiti svoje subskrajbere da su plaćeni da kažu pohvalnu reč o određenom proizvodu ostaje samo na savesti samih vlogera.
Valentina Sigeti