Osim očiglednog govora mržnje, Vodič kroz lingvističku samoodbranu autorke Ane Silađi pomaže nam da shvatimo određene suptilnije metode koje često sa sobom nose surovije posledice, ali i pomažu krivcima da za ugrožavanje ljudskih prava drugih prođu nekažnjeno.
Vodič je namenjen kako onima kojima je ovakav govor upućen, tako i onima koji bi ovakav način komuniciranja, odnosno manipulacije, trebalo da prepoznaju i zaustave. Vodič kroz lingvističku samoodbranu, iz kojeg potiču svi primeri koji slede, realizovan je u okviru projekta #Mladiprotivmržnje, podržanog od strane Misije OEBS-a u Srbiji i Ambasade Velike Britanije u Beogradu. Svi navedeni primeri preuzeti su iz vodiča.
Iako u svakodnevnom govoru uobičajene, lične zamenice sa sobom nose zamku diskriminacije. Najčešći primer u srpskim medijima jeste podela na nas i njih, a najlakše se prepoznaje ukoliko se obrati pažnja na kontekst u kojem su ove zamenice, kao i njima slične, iskorišćene:
Primer onlajn komentara: „MAJKO MILA, PA IMA LI MANJINE U OVOJ ZEMLJI KOJA NAM SE NEĆE NAPITI KRVI, NAMA – VEĆINSKOM NARODU”.
Iz datog primera se vidi da, pored napada na manjinske narode, upotrebom ovakvog načina komuniciranja čitaoci mogu biti dovedeni u zabludu da su svi pripadnici određene grupe isti, bilo da se radi o manjinskim ili etničkim grupama, posebno romskoj i jevrejskoj zajednici, LGBT populaciji, kao i grupama diskriminisanim na osnovu pola, starosti ili bilo kakvog ličnog opredeljenja. Obraćanjem na ovakav način govornik izbegava direktan pristup i svojoj izjavi daje dvosmislen karakter koji ga štiti od moguće odgovornosti.
Zamena žrtve za napadača predstavlja govor mržnje usmeren protiv individua ili grupa zbog određenog aspekta njihovog identiteta. Na ovaj način, govornik opravdava omalovažavanje određenih društvenih grupa i žrtve govora mržnje zapravo postaju agresori:
Primer onlajn komentara: „JEVREJI I KADA ČINE ZLOČIN, ONI SU ŽRTVE, KADA UBIJAJU, ONI SE BRANE, KADA ŠPIJUNIRAJU, TO JE LJUDSKO PRAVO”.
U kontekstu ovog primera, vodič ukazuje na nekoliko mogućih opasnosti. Prvenstveno uticaj koji ovakva izjava ostavlja na čitaoce i dovodi ih u zabludu da postoji mogućnost da Jevreji glume žrtve i obmanjuju narod. Zatim, može da dođe do relativizacije jevrejskih stradanja kroz istoriju, ali i do lažne implikacije da je jedino važna jevrejska agresija nad drugim narodima, te se na taj način skreće pažnja sa agresije nad Jevrejima.
Napredak tehnologije doveo je do prenošenja diskusije na internet, odnosno na društvene mreže. Ove „moderne“ diskusije sa sobom nose veće rizike zbog činjenice da su dostupne daleko većem broju ljudi, nego što su to podrazumevale u prošlosti. U nedostatku argumenata strane koja praktikuje govor mržnje, pobornici ljudskih prava često budu predmet strategije ad hominem (o kojoj je naš partnerski portal FakeNews Tragač pisao u svom blogu Manipulativne jezičke strategije). Strategija ad hominem podrazumeva govor mržnje usmeren protiv čoveka, umesto ideje osporava se ličnost. U vodiču se ističe da je, kada se govori o pojedincima koji promovišu jednakost, ljudska prava i ostale demokratske vrednosti, ova strategija najčešče usmerena protiv žena u težnji da se žene ospore komentarima kao što su „baba“, „tetka“, „drolja“ i slično. Česta je i pojava patoloških termina, npr. „psihopata“, ali i termin „izdajnik“, koji se svakodnevno može pročitati u tabloidima, a u slučaju političkih protivnika. Sve ovo dovodi do urušavanja ideje dijaloga.
Kada su u pitanju retoričke manipulacije i diskriminatorski govor, primetna je zloupotreba slobode govora, odnosno prava na slobodu mišljenja i izražavanja, a u korist verbalne diskriminacije. Sloboda govora ne sme biti paravan za one koji koriste govor mržnje, i to je jedna od glavnih poruka Vodiča kroz lingvističku samoodbranu, koji besplatno možete preuzeti ovde.
Sandra Maksimović