Portal Medijska pismenost objavljuje u četiri nastavka tekst Aleksandra Luja Todorovića o medijskoj kulturi u digitalnom dobu. U prvom od njih bavimo se pojmom medija, razlikom između pojmova informatičko i informaciono, ali i već kultnim teorijama Makluana i Šenona.
Autor: Aleksandar Luj Todorović
Originalni naslov ovog izlaganja bio je Medijska kultura, informaciona pismenost i informatičke veštine. Ja sam naslov skratio jer, po mom mišljenju, medijska kultura podrazumeva informacionu pismenost i informatičke veštine. S druge strane dodao sam, u zagradi, u digitalnom dobu jer smatram da je to izuzetnmo značajan podatak. Digitalno doba korenito je izmenilo paradigmu medijske kulture i pretpostavke medijske pismenosti i nastavlja da ih menja i vodi dosad neslućenim putevima. Nova generacija koju bi morali medijski da opismenimo sačinjena je od takozvanih digitalnih urođenika koji su rođeni u digitalnom dobu i koji sve što je digitalno, ili bar nosi tu oznaku, prečesto prihvataju kao datost o kojoj nije potrebno razmišljati niti je proučavati.
Međutim, mi smo okruženi masovnim medijima, ili medijima masovne komunikacije koji, kao što ćemo videti, imaju izuzetno veliki uticaj na našu civilizaciju, ali i na naše pojedinačne živote. Ti mediji su danas u najvećem delu digitalni. Njihovi se sadržaji prikupljaju digitalnim putevima. Skoro svi mediji se proizvode pomoću digitalnih alatki i dobar deo njih se distribuira digitalno, a korisnici, konzumenti medija ih veoma često prate na digitalnim uređajima.
Prema tome u raspravi o medijskoj kulturi, o medijskoj pismenosti, morali bi krenuti od pitanja: Šta su mediji i šta su medijske industrije?
No, pre no što se upustimo u raspravu o prirodi medija moramo posvetiti nekoliko trenutaka nekim jezikoslovnim pitanjima koja se tiču određenih izraza koje bi morali razjasniti pre no što krenemo dalje. Prvi od tih izraza je sama reč MEDIJI. Naime ovaj naziv je bez preke potrebe pogrešno preuzet iz engleskog jezika u kome se množina latinskih reči pravi po pravilima latinskog jezika, te otuda medium, media (a ne medium, mediums) dok se kod nas i za latinske reči množina pravi po pravilma srpskog jezika, to jest medium medijumi. Međutim, neko je davno, ne zna se zašto, engleski izraz mass media preveo kao masovni mediji te je tako u našem jeziku nepovratno zacario naziv medij, (u množini mediji) što nije ni latinski, ni engleski, ni srpski, iako je vremenom postalo deo našeg jezika i to se više ne može izmeniti.
Drugo pitanje iz iste ove oblasti ne odnosi se na našu sasvim nepotrebnu jezičku anglofiliju, već na brkanje različitih, a pritom veoma važnih pojmova. Naime, veoma često se brkaju pojmovi informatičko i inmformacijsko. Informatičko društvo ili informatika je pitanje računarske tehnike i ovladavanja njome, pitanje tehnike koja sliuži za obradu podataka, kako to veoma precizno određuje rečnik stranih reči i izraza Klajna i Šipke. Informatika je, prema tome, skup računara i njima sličnih uređaja te informatička pismenost označava obučenost za korišćenje i rukovanje tim uređajima.
S druge strane, pridev infomacijski se odnosi na informacije, tako da se pod informacijskim društvom podrazumeva ovo naše društvo u kome su informacije postale najvažniji i najdragoceniji proizvod na kome počiva današnja privreda. Samim tim, izraz informacijska ili medijska pismenost označava sposobnost dekodovanja informacija koje nam kao poruke šalju mediji, ali i drugi izvori. Imajući u vidu značaj informacija i poplavu medija u kojoj pokušavamo da održimo glavu iznad vode medijska pismenost predstavlja uslov sine qua non našeg opstanka u ovom vremenu.
Šta su mediji?
Vratimo se sada na već postavljeno pitanje: šta su to mediji i medijske industrije? Britanski medijski stručnjak Stjuart Hud nam nudi sledeću definiciju medijskih inndustrija:
“Ono što razlikuje medijske industrije od svih ostalih je činjenica da one uobličavaju naš pogled na svet, našu maštu, naše žudnje, te ih možemo smatrati industrijama svesti”
Nije teško dokazati do koje mere je ovaj Hudov komentar tačan i značajan. Tim pre što su istraživanja pokazala da ljudska moć opažanja i niže funkcije mozga teško razlikuju čulne nadražaje koji dolaze od medija od onih koji dolaze iz stvarnosti. Istovremeno znamo da najveću količinu informacija primamo preko medija, bilo štampanih bilo elektronskih, te su upravo tako posredovane informacije neminovno gradivni materijal od koga sklapamo osnovne elemente sopstvene ličnosti: naš ukus, naš odnos prema okolini, društveni deo našeg identiteta, naša znanja o svetu u kome živimo itd. Mediji, prema tome, u velikoj meri upravljaju našim mislima i imaju izuzetno važnu ulogu u oblikovanju našeg saznajnog sistema od edukacije do indoktrinacije.
Imajući sve to u vidu bilo je za očekivati da su se proučavanju medija, njihove suštine i njihove uloge, posvetili mnogi socilolozi, filozofi i drugi mislioci. Tako, na primer, jedan pod najznačajnijih mediologa XX veka, Maršal Makluan daje jedno veoma značajno određenje uloge medija u savremenom društvu. Pritom, neophodno je istaći da je Makluan ovo napisao mnogo pre no što je internet stupio na svetsku scenu:
„Danas, posle više od sto godina razvoja električne tehnologije mi smo produžili naš centralni nervni sistem da obuhvati čitav svet. Ovako komprimovana naša planeta je postala obično selo.”
Drugim rečima zahvaljujući medijima mi imamo informacije iz celog sveta kao što smo nekad zahvaljujući frau Gabrijeli i njenim klonovima imali sve vesti iz našeg sela.
Makluan je takođe autor čuvene lapidarne definicije koja deluje kao duhoviti obrt, skoro kao reklamni slogan, mada je ustvari znatno složenija poruka koja bi zasluživala mnogo više pažnje no što ovde za to imamo prostora:
„Medijum je poruka“
Drugi značajni mislilac, Umberto Eko ističe ogromni značaj medija u našem savremenom društvu. Iako mnogi smatraju da živimo u postideološkom dobu, ja lično mislim da je njegova defincija i dalje izuzetno aktuelna:
„Mediji ne prenose ideologiju već su oni ideologija.“
Sve ove misli nam puno govore o prirodi medijskih industrija ali nam ne daju jednostavan i sažet odgovor na pitanje „Šta su mediji i medijske industrije“. Ako pogledamo analitički prirodu medija i njihovu istoriju naićićemo na poznatu definiciju Kloda Šenona da su mediji sredstva za prenošenje sadržaja od pošiljaoca do primaoca, dok su masovni mediji oni gde jedan pošiljalac opskrbljuje sadržajem veliki broj primalaca. Klod Šenon, američki inženjer i naučnik, radio je tokom Drugog svetskog rata u Belovim laboratorijama na nizu projekata vezanih za vojne komunikacije. To mu je poslužilo kao osnova da neposredno po završetku rata objavi ključno delo Teorija informacija. Zanimljivo je da je on i u predgovoru svoje knjige i kasnije u brojnim intervencijama stalno govorio da se njegova teorija informacija odnosi samo na tehnički deo sistema prenosa i da on namerno nije razmatrao sadržaj koji se prenosi kako bi omogućio bolju analizu tehničkog sistema. Uprkos tome njegova teorija je kasnije primenjivana na čitav niz drugih sistema i pojava.
U sledećem nastavku:
Kratka istorija masovnih medija