Televizija: džinovski koraci napred

Portal Medijska pismenost objavljuje u četiri nastavka tekst Aleksandra Luja Todorovića o medijskoj kulturi u digitalnom dobu. U ovom, poslednjem nastavku, bavimo se razvojem televizije i ulogom koju ona ima u našim životima.

Već smo istakli da su se tokom devetnaestog i dvadesetog veka pojavili brojni mediji masovnih komunikacija. Međutim, s tačke gledišta razvoja medijske pismenosti veoma je značajno baciti bar letimičan pogled na televiziju, dosada najpropulzivniji medij masovnih komunikacija koji je zahvaljujući svojoj sveprisutnosti, pokretnim slikama kojima se služi i privlačnoj moći elektronskog ekrana postao najuticajniji medij dvadesetog veka. Pravi razvoj televizije kao medija masovnih komunikacija započinje posle Drugog svetskog rata. Zemlje koje su kao Velika Britanija, SAD, Francuska i pre te kataklizme imale televizijski program odmah ga oživljavaju i razvijaju. Zapadni saveznici u okviru programa denacifikacije Nemačke uvode u toj zemlji televizijski program pod kontrolom okupacionih sila. U narednih desetak godina televizija prodire u skoro sve zemlje na svim kontinentima. Mnogi polažu velike nade u njenu mogućnu kulturnu i prosvetiteljsku ulogu ali istovremeno zadržavaju određenu dozu skepse. Tako čuveni televizijski novinar i urednik Ed Marou u svom govoru povodom dobijanja nagrade za svoj rad ističe:

“Ovaj instrument može da podučava, može da prosvećuje, čak može i da nadahnjuje. Međutim, on će to postići samo u onoj meri u kojoj su ljudi spremni da ga koriste u te svrhe. U protivnom, to će biti samo kutija puna žica i staklića.”

Čini se da je Ed Marou u velikoj meri bio u pravu jer su ljudi o kojima je on  govorio tokom dvadesetog veka načinili niz džinovskih koraka u razvoju ovog medija tako da u dvadesetprvom veku televiziju odlikuju sledeća tehnološka dostignuća koja su izuzetno važna za njenu prodornost i sveprisutnost:

  • Zahvaljujući razvoju zemaljske, kablovske, satelitske, i televizije preko interneta došlo je do neverovatnog umnožavanja kanala koji su dostupni svakom gledaocu
  • Televizija visoke i ultra visoke definicije donosi nove dimenzije i kvalitet slike i zvuka
  • Digitalno emitovanje omogućuje daleko bolje korišćenje ograničenog prirodnog resursa – kanala bežičnog komuniciranja
  • Mobilni prijem donosi televizijske sadržaje do mobilnih telefona – džepnih tehnoprostora generacije mladih
  • Televizija je postala interaktivni medij gde korisnik može da stupa u komunikaciju ne samo sa TV centrom već i sa drugim korespondentima
  • Video po želji pretvara TV ekran u mesto na kome se prikazuju sadržaji pozajmljeni iz velikih videoteka
  • HbbTV omogućuje da se na istom prijemniku istovremeno prati TV program i ostvaruje veza sa širokopojasnim mrežama

Međutim, dok je na tehnološkom polju došlo do velikog napretka na programskoj ravni smo doživeli određenu regresiju koju najbolje karakterišu takozvani stvarnosni ili reality programi koje najbolje ilustruje karikatura na kojoj nekoliko kokošaka sedi pred mikrotalasnom rernom i gleda kako se u njoj peče jedna … kokoš. Istini za volju mnogi su to već davno predvideli i bezuspešno pokušali da nas upozore na tu nadolazeću plimu. Filmovi kao: Deseta žrtva, iz 1965. TV Mreža iz 1976. Trkač iz 1987.

Cena opasnosti iz 1983. ili Trumanov šou iz 1998. godine su ukazivali  sjajno smišljenim ekstrapolacijama na sve ono što nas u bliskoj budućnosti čeka, ali mi na to nismo obratili dovoljnu pažnju smatrajući te filmove proizvodima koji su namenjeni zabavi – običnim naučno fantastičnim bajkama.

Sve nam ovo ukazuje na ogromni značaj medijske pismenosti u ovom vremenu. Isto tako to nam govori da se medijska pismenost ne može osvojiti bez posedovanja širokog opšteg obrazovanja. Drugim rečima, ovladavanje medijskom pismenošću u sadejstvu sa pružanjem širokog opšteg obrazovanja trebalo bi da dovede do spajanja homo sapiensa, homo fabera i homo luldensa, – čoveka koji misli, čoveka koji radi i čoveka koji se zabavlja u jednu jedinstvenu ličnost koja bi bila u stanju da iz medija izvuče, distiluje i dekoduje informacije koje se odnose na sve ono što je bitno za jednu celovitu ličnost: umetnost, nauku, obrazovanje, igru, vesti, sport, pozorište, film, zabavu, književnost itd. Ne smemo dopustiti da se u digitalnom dobu kada su kanali komunikacija brojniji i otovoreniji no ikad ranije, generacije digitalnih urođenika pretvore u zombije video igara.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *